Željela bih biti dovoljno jaka da ti idući put kažem "Još jednom me udari i odlazim." Voljela bih kada bi imala neki rezervni plan, nešto/nekoga/negdje gdje bih mogla otići kada sve krene nizbrdo. Željela bih promijeniti identitet,izgled i početi sve iznova. Bez tebe i tvojih mušica u koje se svaki put iznova razočaram pa ih kasnije umanjujem kriveći sebe za sve. Uvijek prođe neko vrijeme. Treba mi da shvatim da ne mogu uvijek ja biti kriva, da nisi ti tako svet. Voljela bih kada bi shvatio da ne možeš ljude nazivati životinjama, i da nismo svi mi isti. Želim samo nestati. Prekinuti školovanje i ostaviti ovaj život za sobom. Jer ovako ne ide. Daješ mi osjećaj manje vrijednosti koji ni po čemu ne zaslužujem. Žao mi je što za tebe nikada neću biti dovoljno dobra, ali mislim da nije stvar samo u meni. Nego u tvojim ograničenim pogledima na mene. Kad bi barem za mene imao iste kriterije kao za druge. Žao mi je što nikada neću biti vrijednija od brata, ali imala sam i ja svojih godina. 5 prelijepih godina, 5 godina kada nije bilo moga brata i kada sam za tebe bila jedino dijete, tvoja malena princeza oko koje se vrtio čitav svijet. A sada je prošlo ne pamtim koliko godina otkad nemamo normalan odnos. Jučer je bilo presavršeno da bi bilo istinito, zato se danas sve moralo srušiti.
|
